>>212659274
zasigurno neki snazni ali nevidljivi povjetarac je nanjeo opojni miris sa igala inekcija koje se poput rojeva insekata gnijezde i nalaze razbacene po unutrasnjim prostorijama knjiznice,
sigurno se slatki san morfijuma slijevnuo niz moje nosnice i moj um je zasnio ovaj grozni san
neki otrovni pesticid sa grana i lisca lipa koje kruze setaliste mi je zatrovao percepciju, mora da sada sjedim vec u dubokom snu na klupi i prolaznici prolaze i smiju se covjeku koji na klupi spava usred bijela dana
ali ne, koliko god sam se trudio da nadjem neko objasnjenje, nije bilo koristi, svaka misao koju sam pomislio samo je povecavala moju nervozu i napetost,
nije mi bilo dobro, muka me je preplavila, gubio sam kontrolu, srce mi je pocelo lupati sve jace i jace, pokusavao sam kontrolirati disanje sa dubokim udisajima, sa izvana sam zasigurno izgledao smireno, ali unutra sam bio na rubu panicnog napada
, um mi je bio maglovit i nejasan, milijun misli mi je lupato kao kocije i kopita konja po mozgu sto se desava gdje sam i kako sam dospjeo tu, cekao sam, cekao, sada uvjeren da ce ubrzo jako brzo, u bilo kojem trenutku ovo sve zavrsiti, da cu se vratiti u ono sto sam smatrao stvarnim, iz nejasnih i mracnih labirinata ove zivuce nocne more,
ali i dok sam sjedio mirno promatrajuci svjetlo kroz ulazna vrata knjiznice, grozna i shunjajuca briga mi se motala po mislima,
briga i pomisao koju sam pokusao ignorirati i ne dati joj paznje, briga i pomisao da sto ako nema povratka, sto ako je ovo moj svijet sada moja realnost
sto ako cu ostati zarobljen na ovom nepoznatom planetu u ovoj srusenoj knjiznici
zemlja, moja majka, moji prijatelji, moj posao, moja obitelj, moj cijeli zivot.
sto ako sve to je sada iza mene, kao neki daleki san, koliko je vec vremena proslo?
sto ako je to sve i bio san, mozda je ovo stvarnost a ono prije fantazija
